|
"Napokon novi post" mnogi će to reći, a priznajem i sama da mi je već onaj dosadio...
Kako sam? Ja sam pretežito dobro, veselo, ali ima trenutaka u kojima me boli briga za sve, u kojima prevladava tuga... Ne znam razlog, a iskreno ni ne zanima me...
Što se sve dogodilo?
Događaj koji je bio najvažniji je: Državno natjecanje(smotra) iz GLOBE-a... 3 predivna dana na Murteru... Ekipa odlična, atmosfera još bolja...
Upoznala sam mnogo zanimljivih ljudi, od kojih najviše pozdravljam svoje Karlovčane, a osobito ekipu sa Dubovca i Prirodoslovne škole... To mi je dosta za reći jer nemam riječi za opisati..
Škola...
Ma škola je OK.. Kraj 8.razreda... To me veseli, a li i rastužuje...
Veseli jer idem u 8.a, a i želim već jednom stić u tu Gimnaziju i upoznat nove ljude... rastužuje je odlazim sa najbolje škole za mene... Banije i jer odlazim od svih onih divnih, i malo manje divnih ljudi u njoj...
Prijatelji..
Ma OK... Nemam vremena za sve njih već sam u posljednje vrijeme(kao i uvijek) najviše sa Lorom i Tenom... Ne smijem izuzesti i dio 8.a (Cvitkica, Đuro,Cvile...) i B smjenu... pusa***
A sada ono važno...
Kako kaže pjesma: "Ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije..." Svi znate tu pjesmu i mislim da nije potrebno da ju objašnjavam...
Koliko ta pjesma vrijedi za mene... 150%
U zadnje vrijeme jako žalim za mnogim stvarima što sam napravila, riječima što sam izrekla i to me toliko kopa da ne znam kaj ću.. Znam da sam u većini slučajeva bila "normalna", ali onda kada sam najviše željela nešto reći ili napraviti... ništa ne bih uradila.. Toliko sam toga propustila..npr. da sam nešto pitala sada bih se grcala u sreći...
Ali kada želim napraviti ono što želim, samo zastanem, izgubim vezu s vezom, one riječi koje bih htjela reći ne izlaze već one kojima se samo sramotim te ljudi misle da sam čudna i djetinjasta.
To me toliko smeta. Onaj dan što nestrpljivo iščekujem, kada dođe budem toliko izgubljena(tako bih je to protumačila)..
Nije mi to toliko smetalo da sada jer sam propustila jednu, veeeliku, veliku prilikui sada se jako kajem...Ali sigurna sam da kad bi se opet našla u toj situaciji, ponašala isto ovako, tako krivo...
Ma dosta mi je svega toga, pokušat ću biti iskrena i svima reći sve što mislim, i ne zanima me kakvu će me smatrati... Hoću li biti bahata, umišljena, djetinjasta...? Mislite o meni što god hoćete.. Dosta mi je da znam da nisam takva i da se veoma varate ako mislite da sam takva..
Sada mi je malo lakše i nadam se da ću napokon biti u najboljem svijetlu odnosno da neće misliti toliko glupih stvari o meni...Svatko ima svoj karakter i nitko to ne može promijeniti(rečenica ne ide uz post, ali mislim da će te shvatiti povezanost)..
Nadam se da moja hrabrost napokon dolazi...
|
